Vjerni čitaoci Orisa prisjetit će se teksta „Tko pjeva, zlo ne misli“  u kojem smo uz malu pomoć likova Golikova istoimenog filma, transportiranih iz Zagreba 30-tih godina prošlog stoljeća u metropolu na početku novog milenija, pokušali uvidjeti koju to transformaciju doživljava grad i život u njemu. Shvativši da i Zagreb počinje poprimati značajke generičkoga grada, detektirane u pojavi triju paradigmatskih arhitektonskih tipologija koje definiraju tzv. junkspace , a one su: poslovni neboder, kao centar moći; shopping-centar, kao ultimativni prostor potrošnje s kategoričkim imperativom: Enjoy!; te gated communities, kao specifični tip stanovanja, getoiziran u oba smjera, s jedne strane bogatih i moćnih u smislu sigurnosti i getoizacija drugačijih u smislu kontrole. I tu smo ostavili gospona Šafraneka i gospona Fulira kao deleuzijanske nomade koji lutaju generičkim/junkspace prostorom nekoga Najnovijeg Zagreba. Kakva je situacija danas, tri godine poslije?